Hvala ti na podršci koja je bila prisutna u svakom trenutku, usmjeravanju u pravom pravcu i vjeri u mene da ću se uspjeti izboriti za sebe.

G.R.  

Redovito bih kopala po rudnicima glave
Nalazila ugljen i blatnjavo grumenje
Sve spremala u torbu s kojom bih započela put
Teret je bio lakši kad sam imala s njim kud.

A donijela bih ga u vrt gdje ste čekali Vi
I istresla na zemlju s malom nadom da vrijedi
A Vi biste strpljivo čistili grumenja blata
Dok se ne bi pokazalo da sadrže komadić zlata.

Zatim u sadnice cvijeća biste blato stavili
A zlato u moj dlan, prste bi mi nježno savili
Ugljen pažljivo u torbu vratili
I utihnuli strah od predstojeće borbe:

"Znam, leđa se saviju ispod torbe
Znam, zaprljalo te, ali nedaj se strahu;
S ugljenom ćeš moći zapaliti vatru
I obasjati druge u njihovom mraku."

V.P.